Hipohondrija i začarani krug hipohondrije
Hipohondrija i začarani krug hipohondrije

Hipohondrija je poremećaj kog karakteriše preokupacija i uverenje o postojanju jedne ili više ozbiljnih fizičkih bolesti.

Pacijent prijavljuje postojanje simptoma za koje i posle višetstrukog ispitivanja nije potvrđeno da ukazuju na opaku bolest i za njih nema adekvatnog fizičkog, medicinskog objašnjenja.

Takođe je prisutno stalno odbijanje lekarskih nalaza, saveta i razuveravanja da iza postojećih simptoma nema prisutne telesne bolesti.

Treba je razlikovati od umišljenih bolesti koje su bile predmet prethodnog teksta.

Najteže je lečiti zdravog pacijenta

Poznata je fraza koju koriste lekari pri opisu hipohondrijskih pacijenata.

Oni sa sobom nose mnogo medicinske dokumentacije i mnogo predznanja o simptomima bolesti na koje sumnjaju.

Sumnjičavi su prema lekarima, istražuju, ispituju, proveravaju, iskazuju svoje mišljenje i nepoverenje. Tako lutaju, često godinama, od lekara do lekara.

Podvrgavaju se skupim dijagnostičkim metodama u privatnim klinikama, alternativnim tretmananima, a često i nadrilekarstvu.

Razuveravanje da nisu bolesni, ne daje rezultata.

Jedini ko bi konačno potvrdio da jesu bolesni i ko bi im rekao i od čega su bolesni, je psihijatar, ili drugo lice stručno u domenu mentalnog zdravlja, ali savet da zakucaju na ta vrata, najčešće se tumači kao uvredljiv i odbija se.

Šta stres ima s tim?

Za hipohondriju se, često pogrešno, smatra i da je „beg u bolest”, beg od nekog životnog problema ili stresne situacije, skretanje pažnje, ili samo fasada nekog drugog psihičkog problema.

Zašto pogrešno?

Veza između stresa i problema na jednoj strani i hipohondrije na drugoj, postoji, samo ne mora da bude takve prirode.

Stres povećava napetost, povećava pobuđenost organizma.

U takvom stanju, ljudi lakše opažaju signal za opasnost, te je lakše „skliznuti” u anksioznosti i hipohondriju.

Koji signal? Odnosno, šta su okidači poremećaja?

U pomenutom stanju u organizmu dolazi do prirodnih fizioloških promena koje ga pripremaju za eventualnu opasnost.

Promena pulsa, pritiska, znojenje ruku, suva usta, knedla u grlu, „leptirići” u stomaku, trnjenje i dr.

Neke od ovih promena same po sebi mogu biti tumačene kao simptomi bolesti, pojačati strepnju i strah, što će dodatno pojačati „simptome”… i vi ste u začaranom krugu.

Okidači mogu biti i spoljašnji. Iz medija se čuje o nekoj bolesti, vidi se mlada osoba na umrlici, čuje se da je neko oboleo od opake bolesti ili umro…

Misao: „Šta ako se ovo desi i meni”, će vas daleko manje uznemiriti kada ste potpuno opušteni, srećni i nimalo napeti, nego kada ste opterećeni problemima i strepnjom.

Nekada sve počinje odatle, a nekada ovakav okidač dodatno pojača strepnju i pobuđenost organizma.

Ujutru kada se probudiš, ako ne osećaš da te nešto boli, proveri da li si uopšte živ!

Jednom kada uđete u začarani krug hipohondrije, uobičajene telesne senzacije ćete interpretirati katastrofično, svako trnjenje, probadanje, bol… u glavi pretvarate u simptom opasne bolesti.

Problem je što je onda fokus vaše pažnje češće na vašem telu, pa ćete uobičajene osećaje u telu, one kakve imaju svi ljudi, daleko češće primećivati.

Ispipavanje, gledanje u ogledalu i slični samopregledi postaju sve češći.

Imao sam pacijenta sa hipohondrijom koji je primetio da mu je, kao nuspojava leka koji pije, rana iz mladosti na koži, postala više ružičasta nego pre.

Zamka: Što je sigurno, sigurno je!

Kada napetost postane neizdrživa, odlazi se na pregled kod lekara.

Potvrda da ste zdravi donosi olakšanje, ali samo privremeno. Mehanizam poremećaja nije ugašen, samo je pauziran.

Paralelno sa time može ići i dalje dodatno informisanje o bolestima, nuspojavama lekova koje pijete itd.

Izveštaji o greškama lekara su česta tema hipohondara.

Prvobitni izvor stresa još uvek može biti aktivan, kao i okidači, a pacijentu niko nije objasnio šta mu se tačno dešava.

Brzo napetost ponovo raste i ponavlja se postupak koji će je privremeno otkloniti – ponovni odlazak kod lekara, ovog puta sa više znanja i više sumnje.

„IŠTITE I DAĆE VAM SE, TRAŽITE I NAĆI ĆETE”

— (EVANĐELJE PO LUKI, 11:9-10)

Lekari u želji da savesno urade svoj deo posla, proveriće sve mogućnosti da zaista pacijent nije bolestan.

Sami odlasci na dodatne analize već potkrepljuju sumnju pacijenta u bolest.

Kako ne postoji 100% zdrava osoba, od toliko različitih lekara i pregleda pre ili kasnije može stići i potvrda o nekom blažem i sporednom poremećaju, ali i nova sumnja u sopstveno zdravlje i medicinu koja je do juče tvrdila „da mi nije ništa”.

Jesam vam rekao!?

  • Šta hipohondru piše na grobu?
  • Jesam vam rekao!?

Dobar vic, ali zaista, skoro svaka osoba sa hipohondrijom koju sam pitao da li bi zaista volela da nekome dokaže da jeste bolesna, iskreno kaže da u tome ima puno istine.

Hipohondrija je teška i za okolinu.

Hipohondri svoju okolinu, porodicu, partnere i prijatelje opterećuju temama o bolesti generalno, a i o svojim simptomima i sumjama.

Od nekih najbližih čuju kako „oni to sve umišljaju” i slične rečenice.

Neke osobe počinju i da ih izbegavaju zbog negativnosti.

Oba mehanizma ugrožavaju socijalni kontekst u kome pojedinac živi.

Ljubavni trougao

Nekada je tema zdravlja/bolesti centralna zajednička tema roditeljskih ili partnerskih parova.

Tada je ta tema element koji skreće pažnju za nekih nerazrešenih konflikata između partnera. Odnosno dolazi do procesa „utrougljenja”.

Ima li nade da se hipohondrija izleči?

Ako ste se prepoznali u tekstu, to je dobra vest, zar ne?

Bolja nego da čujete da ste zaista bolesni od neizlečive bolesti na koju sumnjate.

Razumevanje hipohondrije kakvo je opisano u ovom članku, pokušava da čitaocima približi poremećaj iz ugla kognitivno-bihejvioralne terapije (KBT).

Ona je terapija izbora za hipohondriju, jer „gađa” sve navedene obrasce mišljenja i ponašanja koji su zdravog čoveka učinili tako nesrećnim.

Autor teksta: Stevan Stanojević, psiholog

+381 69 46 81 292
www.psihonega.in.rs

5 KOMENTARA

  1. Iz iskustva koje imam sa sinom,mogu samo reći jako tesko stanje. Dane i dane provodimo po lekarskim ordinacijama. Rezultati dobri..njemu nije dobro…i tako danima, mesecima,pa ima vec i godine. Svakog dana se molim i verujem da ce mo uspeti da izađemo iz tog zacaranog kruga. Stigli smo i do psihijatrije.

    • Poštovana Vanja,

      Hipohondrija jeste uporna, ali onog momenta kada neko prihvati da je bolest koja ga muči ta, a ne neka druga, na dobrom je putu da mu bude bolje. Ako je pristao da ode kod psihijatra, znači da veruje bar da postoji mogućnost da je u pitanju psihološki problem. Nadam se da ćete uspeti uz pomoć psihijatra, a preporučuo bih da potražite psihoterapeuta.

      Svako dobro!

  2. Citam Vas clanak i ne mogu a da ne komentarisem svoje stanje, naime ja vec 5 godina patim od tzv benigne vrtoglavice koja je zadnjih par mjeseci postala nesnosljiva i omogucava mi svakodnevni zivot…po svim nalazima doktorima sve je uredu ali ja nisam dobro, kazu da treba da se pomirim s tim svojim stanjem…medjutim kako se pomiriti s cinjenicom da ja eto hvala Bogu po nalazima nisam bolesna ali ne mogu da obavljam svakodnevne aktivnosti kao npr zdrava osoba, na posao tesko idem i ako odem ja ne mogu obavljati poslove koje moje kolegice rade, npr radim u butiku ja ne mohu da dignem glavu da dohvatim neke stvari da cistim na poslu jer mi se odmah manta gubim ravnotezu, sama ulicom ne mogu proci, npr cekam da se upali semafor i taman kad ja trebam da krenem mene vuce na drugu stranu…ponekada ne mogu ni da se istusiram sto duze stojim pod tusem ili na jednom mjestu meni se samo zamanta moram se uhvatiti za nesto.ne mogu a da se ne pitam ima li kraja ovome je li moguce da ja to umisljam.

Ostavite odgovor na Vanja Odustani od odgovora

Molimo Vas unesite svoj komentar!
Molimo Vas unesite svoje ime