Demencija

Demencija predstavlja izraz koji pokriva čitav niz neuroloških poremećaja za koje je zajednička karakteristika degradacija tj. smanjivanje funkcije mozga.

Nje se manje više svi potajno plaše i zato ćemo vam u ovom tekstu približiti ovu temu.

Postoji više od 200 subtipova demencije a najčešći su Alzchajmerova bolest i vaskularna demencija.

Neke statistike pokazuju da od 14 osoba starijih od 65 godina 1 ima demenciju, dok je za godište preko 80 ta statistika još gora, jedna od 6 osoba ima demenciju.

Zašto nastaje demencija?

Ljudski mozak ima određeni fiksni broj neurona.

Taj broj neurona se vremenom odnosno starenjem, nekim nežljenim događajima ili zbog različitih bolesti smanjuje.

Takođe kod pojedinih bolesti dolazi do poremećaja komunikacije između neurona.

Tako recimo kod Alzchajmerova bolesti dolazi do taloženja proteina amiloida oko nervnih ćelija što dovodi do njihovog blokiranja i gubitka funkcije.

Dakle u situaciji u kojoj su se spojili normalni fiziološki procesi odumiranja neurona starenjem uz neku drugu bolest dolazi do poremećaja u komunikaciju između neurona i samim tim razvoja demencije.

Ovaj proces se u glavnom razvija sporo mada može, u retkim slučajevima, da se razvije i brzo.

Da li demencija normalno prati starenje?

Odogvor na ovo pitanje je ne.

Demencija ne predstavlja normalan događaj tokom starenja.

Starije osobe i te kako mogu da zadrže svoju visprenost i bistar um čak i u najstarijem dobu.

Ukoliko povremeno dođe do recimo zaboravljanja ključeva, imena, pojedinih skorijih događaja to ne znači da se razvija demencija.

Bitna stavka u razlici između demencije i povremene zaboravnosti je činjenica da kod starenja ostaju sećanja na ranije događaje, svesnost situacije i orijentacija u prostoru te mogućnost normalne komunikacije, čega sve nema u sklopu demencije.

Koji su simptomi demencije?

Simptomi demencije se u glavnom razvijaju sporo.

Najčešće se pacijenti samo u nekom trenutku „pogube“.

Okolina je često prva koja počne da primećuje te simptome, što vrlo često dovodi i do negiranje od strane osobe koja te simptome ima.

Razlog za to je naravno strah i negiranje mogućnosti da će doći do gubitka ličnosti, što treba razumeti.

Simptomi demencije su najčešće:

  1. Gubitak pamćenja u smislu zaboravljaju imena najbližih ili zamenjivanja njihovih imena nekim drugim,
  2. Nemogućnost održavanja pažnje, rešavanja zadataka i formiranja smislenih rečenica,
  3. Gubitak orjentacije u prostoru i vremenu. Vrlo često se dešava da se dementne osobe izgube u svojoj najbližoj okolini. Pođu da obavljaju davno zaboravljena zadatke, recimo čuvanje ovaca, pranje veša na reci, krenu da kuvaju ručak… I na taj način čak dovedu u opasnost i bližu i dalju okolinu. Na žalost neretko se dešava da dementna osoba odluta negde zimi i na žalost premine od hladnoće.
  4. Dementne osobe česo postanu povučene, depresivne, anksiozne, ali ponekad i agresivne,
  5. Usled poremećaja u pamćenju, mogu početi jedno te isto pitanje da postavljaju više puta,
  6. Vremenom može doći i do halucinacija, poremećaja sna, nemogućnosti ustajanja te obavljanja osnovnih životnih funkcija u smislu odlaska u toalet i hranjenja.

Svi ovi simptomi se neće razviti odmah, nego postepeno uz pogoršanje.

Kako se demencija otkriva i leči?

Demencija se otkriva pregledom, ispitivanjem moždanih funkcija i rađenjem različitih drugih ispitivanja kao što su laboratorijske analize, skener ili magnet mozga.

Ta ispitivanja u početku radi neurolog koji će proceniti kakva terapija je potrebna.

Po potrebi se u ispitivanja uključuje i psihijatar ukoliko postoji neki veći poremećaj ponašanja ili ličnosti.

Sama terapija demencije podrazumeva usporavanje procesa koji je započeo.

Cilj je da se kroz promenu životnih navika, vođenje zdravijeg života i uvođenjem odgovarajuće terapije, proces usporavanja moždanih funkcija zaustavi a nervne ćelije zadrže u odgovarajućem broju.

Na žalost samog leka koji će u potpunosti da izleči demenciju nema.

Razlog za to je činjenica da nervno tkivo nema mogućnost regeneracije.

Jednom kada nervna ćelija nestane na njeno mesto ne dolazi nova u odnosu na ćelije kože koje imaju sposobnost regeneracije.

Problem postaje veći onog trenutka kada demencija uzme maha i kada se funkcije mozga izgube.

Vrlo često takva osoba onda postane nepokretna i zavisna od tuđe pomoći.

Tada na porodicu pada vođenje računa o nepokretnoj osobi što može da bude poprilično teško.

Šta da radite ukoliko sumnjate da imate demenciju?

Pre svega Demencija nije kraj sveta i ne znači da ćete se odmah pretvoriti u bebu o kojoj će drugi da brinu.

Kao što smo rekli postoje lekovi koji mogu da uspore njen razvoj.

Razgovarajte o problemima koje imate sa svojom porodicom njihova podrška je veoma bitna.

Javite se svom izabranim lekaru koji će započeti sa pretragama i poslati vas specijalisti.

Bitno je takođe da vi promenite neke navike u svom životu.

Vodite zdraviji život, krećite se, držite pritisak i dijabetes pod kontrolom i živite što normalnije možete.

3 KOMENTARA

  1. Ko doživi neke, lepe godine starosti, ovo treba da nauči, još dok je u punoj snazi. Hvala za jasan tekst, o svima bliskoj temi.

  2. Imam bolest u porodici pa sam odrastala gledajuci njen razvoj. Zaista jako tesko. Ako nista drugo, nateralo me je da vodim racuna o sebi i primecujem sve promene na vreme…

Ostavite odgovor na Mira Odustani od odgovora

Molimo Vas unesite svoj komentar!
Molimo Vas unesite svoje ime