Kako učiti

Kako učiti?

Nekoliko ljudi nas je već pitalo kako smo mi učili dok smo bili na fakultetu. Jeste da to nije baš neka tema koja ima veze sa medicinskim savetima, ali sa neke druge strane ni mi nismo klasični doktori. U stvari mi se trudimo da ne budemo baš klasični lekari sa naočarima, stetoskopom i hemijskom olovkom u levom džepu mantila…

Ali vratimo se na to kako smo mi učili dok smo bili na fakultetu.

Pa kako učiti? Pre svega morate da znate da smo supruga i ja totalno drugačiji, može se reći kao nebo i zemlja (možda se zato i dobro slažemo, ona nešto kaže a ja se složim a sada dok čita ovo, ljuti se i kaže da sam ja gori od nje… ). Tako da imamo i različite načine učenja, koji su bez obzira na sve ipak na kraju krajeva bili uspešni.

Činjenica je da smo najviše učili po čitaonicama i bibliotekama, tako da vam je radni prostor jako bitan. Nema ništa od toga da istovremeno u sobi imate televizor, kompjuter ili bilo šta što vam odvlači pažnju. Meni je recimo kompjuter posle već nekih pola sata bio kao magnet koji me privlači i odvlači od svega. Prosto ja sam od onih ljudi kojima je pažnja letela sa tačke na tačku i nikako nisam mogao da ostvarim fokus na jednoj stvari u isto vreme, uvek bi mi tokom učenja misli odlutale u nekom čudnom pravcu. To sam rešio tako što sam iz sobe prešao da učim u čitaonici. Ta neka atmosfera čitaone Studentskog Grada ili 4. Aprila ( domova u kojima sam bio ) je moju pažnju povećavala sa nekih pola sata na 45 minuta do sat vemena, posle čega bih ipak pravio pauzu jer ipak mozgu treba barem petnaestak minuta vremena da bi svario ono što sam pročitao. Pošto sam ja bio klasičan kampanjac, uvek sam imao mnogo stvari koje bih morao da naučim, krenuo bih sa jednim početnim iščitavanjem, pa bih se vratio na još jedno i na kraju bih probao to da ponovim praveći kao neke zabeleške u svesci ili na papiru, kao recimo neke ključne reči ili naslovi kojima bih jedno poglavlje podelio na recimo 5 podpoglavlja. Zvuči naporno, a i jeste, kada ne bih išao na predavanja ili vežbe, učio bih u proseku tri sata pre podne, oko dva popodne i recimo još dva – tri uveče, to je znači oko 8 sati dnevno. Naravno pred ispit bih tu cifru povećao za još par sati. Sada ste se već uplašili siguran sam i nikada nećete da upišete medicinu 😉 , ali ne boj te se da kažemo da bih aktivno učio maksimalno 6 sati, ostalo je bilo gledanje kroz prozor i brojanje lišća na drveću.

Na pitanje kako učiti, Ivana ima drugačiji odgovor. Ni ona nije učila kod kuće već u Narodnoj biblioteci kod hrama Svetog Save. Opet ponavljam, mesto učenja je jako bitno, morate da imate svoju malu loptu svemira koju biste nazvali prostor za učenje i u koju niko ne može da uđe. Ako tako nešto možete da ostvarite kod kuće to je fantastično i imaće te mnogo više slobodnog vremena. Ali sa druge strane, učenje po bibliotekama i čitaonicama ima određenu draž, prosto svo to učenje i druženje sa da tako kažem budućim intelektualcima i upoznavanje različitih neverovatnih ljudi čini studiranje nečim što trebate svi da iskusite. Ivana ima tu sreću da može da zapamti neke činjenice po prvom čitanju i to je čini uspešnijom u učenju od drugih ljudi. Njoj je potrebno manje vremena za učenje tako da je ona za oko 4 sata završavala ono za šta bi meni trebalo osam. Da li je time neko ko ima taj dar pametniji, ne bih rekao, prosto svako ima drugačiji sklop ličnosti i svako je nadareniji za neku drugu stvar i samim tim što svako ima dar za nešto to znači i da smo svi mi jednaki u svojoj različitosti, meni bi recimo bilo strašno da smo svi isti. Ona je zapisivala, odnosno prepričavala pišući ono što uči. Pri tom je bila usredsređenija na vežbama i predavanjima.

Ali suština nije u tome koliko sati učite ili na koji način, da li naglas prepričavate, podvlačite u knjizi, pišete ili imate sistem skraćenica, poenta je da razumete ono što učite. Razumevanje i logika su najbitniji.

Većinu ljudi uplaši kad treba da usvoji gomilu informacija, pogotovo kada je tekst suvoparan. Ali, to morate da prihvatite, samo kažete sebi, ovo moram da naučim i to je to. Kojom brzinom ćete da naučite i savladate neko gradivo zavisi od toga kakve su vam radne navike, kakvo vam je pamćenje, da li vam je prethodni princip učenja bio zasnovan na razumevanju ili na samom bubanju. Sve su to faktori koji utiču na uspešnost učenja. I kako učiti? Na kraju krajeva grejanje stolice vam ne gine i to morate da prihvatite.

POSTAVI KOMENTAR

Molimo Vas unesite svoj komentar!
Molimo Vas unesite svoje ime