deca

Danas mi je naša ćerkica, koja inače ima četiri ipo godine, rekla da ako ja ne znam da koristim mobilni telefon, ona može da mi pokaže… Pri tome joj supruga i ja retko, retko kada dajemo mobilni telefon da se igra njime, prosto smatramo da to nije zdravo, naravno ne znam šta ostatak porodice radi… Ali opet, to pitanje me je navelo na razmišljanje,

da li naša deca previše znaju?

Ja sebe, inače smatram pobornikom novih tehnologija, volim kompjutere i sve što je vezano za njih. Sa ponosom čuvam prvi broj „Sveta Kompjutera“, i nostalgično palim svoj stari pentijum jedan na 200 megaherca i 32 rama. Hoću da kažem da sam odrastao uz računare i nove tehnologije. Ali ipak me nekako jeza uhvati kada god na televizoru čujem da će moje dete, gledajući taj i taj crtani, da nauči logično da razmišlja, rešava matematičke probleme, čita i radi složene trigonometrijske zadatke i pripremi se za svet koji je čeka…

Odmah se zapitam, šta će njoj to?

Zar ne bi trebala to da radi u osnovnoj školi, a sada da provede bezbrižno detinjstvo igrajući se i ređajući kocke… I što je najvažnije, šta će ona da radi u osnovnoj školi, šta će da uči i da li su se oni, mislim na škole, prilagodili ovom novom pravcu razvoja dece koji ih još od malena uči stranom jeziku, matematici i ostalim znanjima.
Možda sam staromodan, ali i ti sami crtaći povremeno u meni bude nelagodu, stoji da su crtaći uz koje smo odrasli bili realno nasilni, puni eksplozija, pucnjave ( budimo realni Ivica i Marica su gurnuli zlu ženu vešticu u peć i gledali je kako gori, a Pera Kojot malo malo pa eksplodira i završi manje više pečen… ), ali opet od ovih novih crtaća me povremeno, zbog eksplozije boja i zvukova, hvata strah. Dok male dečije okice upijaju sve to i pripremaju se za budućnost koja ih čeka…

Sa druge strane, da li ja tom detetu činim lošu uslugu ako joj zabranim da se prilagođava novom svetu, prepunom mobilnih telefona, virtualnih mreža i virtualnih svetova?

Možda je sve ovo u stvari novi pravac evolucije čoveka i spajanje čoveka sa tehnologijom, koje podrazumeva da će naša deca sve mlađa i mlađa da zaborave kako je to igrati se napolju, juriti se po parku i igrati košarku.

Evolucija je čudna stvar i ima čudne tokove, možda su se i naši roditelji i roditelji naših roditelja nalazili u istoj nedoumici kao mi sada…
Možda, ali jedno je sigurno, ako ne povedemo više računa o našoj deci i ne teramo ih da se više kreću već ih samo gledamo zablenute u mobilne telefone, kompjutere i sve ostale aparate, jer tako sebično mi imamo više vremena ( „daj detetu telefon da se smiri“ ) naša deca će postati sve deblja i deblja, neće se kretati, imaće sve više problema sa šećerom i povišenim pritiskom i biće sve bolesnija i bolesnija.

Deca zahtevaju ljubav, ali uz tu ljubav i veliku dozu nas samih jer u ovom svetu visokih tehnologija lako je izgubiti sebe i osećaj za svet oko nas.

POSTAVI KOMENTAR

Molimo Vas unesite svoj komentar!
Molimo Vas unesite svoje ime